Sidrenje hasheva na lancu lakši je dio — tko ih zapravo verificira?

Upisati Merkle root na lanac posao je jednog poslijepodneva. Izgraditi nešto što treća strana stvarno može verificirati je projektiranje. To nisu isti projekti, i samo drugi nešto vrijedi.

Verifikacija je račun koji netko drugi ponovi. Da bi to bilo moguće, četiri stvari moraju postojati zajedno:

1. Entry — bajt po bajt kako je hashiran. Ponovno čitanje iz baze i reserijalizacija novijom klasom pomiče hash, a pomaknut hash ne razlikuje se od manipulacije.
2. Inclusion proof — put susjednih čvorova od lista do roota. Pohranjen ili regenerabilan od svakoga tko ima ledger, ne samo od vašeg internog CLI-ja.
3. Root — na visini bloka koju se može imenovati. "Na lancu je" nije koordinata; broj bloka + hash transakcije jesu.
4. Reader koji nije vaš API. Ako revizor zove vaš server da provjeri vašu tvrdnju, opet vjeruje vama, samo kroz druga vrata.

Kako se gubi, sve vrlo dosadno:

• refactoring reserijalizira entry
• generator proofa postoji samo na jednom laptopu
• lanac je onaj koji više nitko ne financira, ili ugašen testnet
• aplikacija se ugasi i odnese verifikator sa sobom

Podatak preživi sva četiri slučaja. Put verifikacije ne — a bez njega je ancoriranje potvrda koju ste sami sebi napisali.

Tretirajte verifier kao deliverable: zamrznuta verzionirana serijalizacija, proofovi koji se mogu izvesti, on-chain koordinate u čitljivom obliku, i alat za verifikaciju koji radi izvan vašeg perimetra.

Puna verzija: https://www.omarbaruzzo.it/hr/blog/la-prova-che-nessuno-verifica